Dio naše priče
Dakle priča o kampu Mindel? Pa za to se trebamo vratiti gotovo 40 godina unazad.
Naša priča započela je sa usamljenim kamperom imena Miloš Kumar.
Kao i ostali kamperi Miloš je bio istraživač i dogodilo se da su ga tog dana i godine njegova
putovanja nanijela na obale otoka Korčule i grada Vela Luke.
Dok je istraživao prirodne ljepote otoka naletio je na skriveni maslinik sa malom kamenom kućicom. Stvarno mu se svidjelo mjesto i krenuo je prema kućici kako bi upoznao vlasnika i pitao ga smije li postaviti svoj šator u masliniku. Vlasnik maslinika, Petar Šimunović, naš djed, otvorenog je srca pristao na strančev zathjev. Čak se i smilovao "jadničku" i dao mu ključ svoje kućice kako bi se mogao sakriti u slučaju kiše ili za potrebe kuhanja.
Miloš i Petar su uskoro postali prijatelji i upravo Miloš je Petru predložio da napravi autokamp u masliniku budući da je jedini kamp na Korčuli u to doba bio na drugom kraju otoka u gradu Korčuli.
I tako je Petar počeo graditi i u prvih par godina je uspio srediti infrastrukturu i napraviti parcele za kamp. U 80-im Mindel je radio bez električne energije, nije bilo tople vode u tuševima, a čak i pitka voda se trebala donositi u tankovima iz 7 km daleke Vela Luke. Cesta do kampa bila je obasjana svijećama i petrolejskim lampama, ali usprkos osnovnoj ponudi kamp je odlično radio i gosti su uživali u prirodi i robinzonskom turizmu.
Početkom 90-ih kamp je bio zatvoren par godina iako smo i tada imali pokojeg gosta koji je tražio zaklon u sjeni maslina.
I to je to. Puno smo toga promijenili zadnjih godina (ali samo što se tiče tople vode, struje i još par tehnologija), ali stvari po kojima smo posebni i prepoznatljivi, a to su obiteljska atmosfera, prijateljski i individualni pristup svakom gostu i povrh svega mir i tišina koje pružamo nisu niti će se ikada promijeniti u kampu ispod maslinika.
Dok je istraživao prirodne ljepote otoka naletio je na skriveni maslinik sa malom kamenom kućicom. Stvarno mu se svidjelo mjesto i krenuo je prema kućici kako bi upoznao vlasnika i pitao ga smije li postaviti svoj šator u masliniku. Vlasnik maslinika, Petar Šimunović, naš djed, otvorenog je srca pristao na strančev zathjev. Čak se i smilovao "jadničku" i dao mu ključ svoje kućice kako bi se mogao sakriti u slučaju kiše ili za potrebe kuhanja.
Miloš i Petar su uskoro postali prijatelji i upravo Miloš je Petru predložio da napravi autokamp u masliniku budući da je jedini kamp na Korčuli u to doba bio na drugom kraju otoka u gradu Korčuli.
I tako je Petar počeo graditi i u prvih par godina je uspio srediti infrastrukturu i napraviti parcele za kamp. U 80-im Mindel je radio bez električne energije, nije bilo tople vode u tuševima, a čak i pitka voda se trebala donositi u tankovima iz 7 km daleke Vela Luke. Cesta do kampa bila je obasjana svijećama i petrolejskim lampama, ali usprkos osnovnoj ponudi kamp je odlično radio i gosti su uživali u prirodi i robinzonskom turizmu.
Početkom 90-ih kamp je bio zatvoren par godina iako smo i tada imali pokojeg gosta koji je tražio zaklon u sjeni maslina.
I to je to. Puno smo toga promijenili zadnjih godina (ali samo što se tiče tople vode, struje i još par tehnologija), ali stvari po kojima smo posebni i prepoznatljivi, a to su obiteljska atmosfera, prijateljski i individualni pristup svakom gostu i povrh svega mir i tišina koje pružamo nisu niti će se ikada promijeniti u kampu ispod maslinika.
